ALLMASY.COM

Prvi put autobusom iz Istanbula za Sarajevo i nazad

Istanbul sam prvi put posjetila prije šest godina avionom kompanije Turkish Airlines koji je tada letio na Ataturk aerodrom na kojem sam se uspjela i izgubiti, ali to je priča za neki drugi tekst. Ako želite da je pročitate, zapratite moj blog i obavezno lajkujte moju Facebook stranicu Allmasy i pratite moj YouTube kanal ALLMASY i moj Instagram allmasy_blog.

Jasno je da sam se nekako izvukla s aerodroma i od tada sam svake godine putovala za Istanbul isključivo avionom, a kad sam se konačno preselila u ovaj ogromni grad nastavila sam po nekoliko puta godišnje putovati avionom do Sarajeva preko Turkish Airlinesa i Pegasusa. Svih tih godina uopće nisam razmišljala o nekom drugom vidu putovanja dok nisam počela čitati iskustva drugih Bosanki i turista koji redovno posjećuju Istanbul autobusom. Tada mi je palo na pamet da moram i ja probati!

Kako mi to ranije nije palo na pamet, sad se pitam. Ove godine su cijene avionskih karata također pogurale tu odluku. Hello, THY! Gdje će vam duša! Dobro, sad nije sve ni u novcima. Drugi faktor je bio vrijeme kojeg sam ovog ljeta imala na pretek jer je raspust tek počeo, a nisam se morala pripremati kao prošle godine za vjenčanje pa sam mogla sebi prirediti putovanje duže od leta koji inače traje sat i po.

I tako, čitajući iskustva drugih, naiđoh na autoprevoznika koji vozi za Bosnu i Hercegovinu svake sedmice tokom cijele godine. Zovu se Alpar Turizm i u kooperaciji su sa našim Centrotransom. Kako tvrde na svojoj stranici, Alpar Turizm je osnovan 1972. godine i od tada nudi prevoz za Bugarsku, Makedoniju, Kosovo, Grčku, Albaniju, Crnu goru, Azerbejdžan i Bosnu i Hercegovinu.

Alpar Turizm vozi za Bosnu i Hercegovinu svakog utorka u 17 sati s glavne autobuske stanice Otogar Esenler u Bayrampasi u Istanbulu. Svake subote voze is Sarajeva za Istanbul (Esenler) ponovo u 17 sati. Vrlo važno je da prilikom rezervacije karte zatražite broj vozača koji vozi na dan vašeg putovanja kako bi se s njim direktno dogovorili o vremenu polaska ili mjestu vašeg polaska. Može doći do promjene vremena polaska pa obavezno budite u kontaktu s vozačem. Vozač Hamdi s kojim sam putovala dva put je porijeklom s naših prostora pa govori dovoljno bosanskog jezika za sporazumijevanje oko ovih detalja.

ISTANBUL – SARAJEVO svakog utorka u 17 sati. SARAJEVO – ISTANBUL svake subote u 17 sati.

Ove godine (2019.) došlo je do promjene u redu vožnje pa su otkazane sve linije koje su ranije promovisali, a ostala je linija koja ide preko Višegrada i Rogatice do Sarajeva. Dakle, više ne voze za Zenicu, Visoko, Tuzlu i ostale gradove koji su navedeni na posteru koji i dalje kruži internetom. Cijena karata se još uvijek nije promijenila pa ostaje 50 Eura za jednosmjernu kartu i 80 Eura za povratnu. Kartu možete rezervisati pozivom na telefon +902126581851 ili +38733213100 Ja sam kupila jednosmjernu kartu jer nisam znala kad se vraćam iz Bosne, a rezervisala sam je na sami dan polaska. U Istanbulu možete platiti u Eurima. U Sarajevu, na glavnoj autobuskoj stanici, ne prihvataju eure, pa je karta koštala 104KM.

JEDNOSMJERNA KARTA: 50EUR POVRATNA KARTA: 80EUR

Autobusi marke Mercedes su veoma udobni, a pošto uglavnom nisu popunjeni putnici dobiju po dva sjedišta što je ogroman plus na višesatnim putovanjima. Jedina zamjerka koju sam imala na putu iz Istanbula je nefunkcionalan monitor i nepostojanje punjača za telefon. Zamislite, tako dugo putovanje, a nemate gdje napuniti bateriju za telefon niti se zabaviti nekim filmom. Pri povratku sam se zadesila sa istom ekipom, a punjač je radio!

Ekipa je odlična, vrlo su prijatni, vođa puta je na usluzi i svako malo nam je nudio kafu, čaj i poneki slatki zalogajčić. Voda nam je bila na raspolaganju u svakom trenutku. Putuje se kroz Edirne do bugarske granice pa onda preko Srbije do BiH. Putovanje traje 18 sati zavisno od graničnih prelaza. Ne pravi se puno pauza, ali ako je nekome zaista nužda, bez problema će se zaustaviti na dozvoljenom mjesu.

RELACIJA: TURSKA (ESENLER OTOGAR) – BUGARSKA – SRBIJA – BOSNA I HERCEGOVINA (VIŠEGRAD- ROGATICA- SARAJEVO)

Kako je putovanje izgledalo iz prve ruke?

Iz Istanbula smo krenuli u utorak 16:53 i odmah sam shvatila da nema punjača, ali srećom ponijela sam laptop pa sam se mogla povezati na internet u autobusu. Vođa puta nam je odmah dao šifru.

U 19:33 smo bili na turskoj strani granice, izašli smo iz busa i stali u red za pasošku kontrolu koja je bila gotova u 19:40 pa smo se vratili nazad u autobus u kojem nam je rečeno da otvorimo pasoše na stranicu na koju su nam upravo udarili pečat. Tada je u autobu ušao gümlük i provjerio pečate. U 19:46 počinje čekanje u koloni na bugarskoj granici, navodno u toku je bila promjena smjene. U 20:19 izlazimo iz autobusa i stajemo u red za pasošku kontrolu na bugarskoj granici. To smo brzo završili ali nastavili smo čekati da granična policija provjeri autobus. Otvorili su jedan kofer i pregledali sjedišta i pretince. U 20:55 smo slobodno i bez problema nastavili dalje. Tu nam se mijenja šifra za internet jer već smo u Bugarskoj. Blizu granice pravimo pauzu u 21:05, pa opet u 23:10, ovaj put u turskom restoranu u kojem nismo imali vremena da jedemo. Tu se moj telefon gasi.

U 2:05 prolazimo granicu Srbije i to vrlo brzo pa nastavljamo u 2:16 prema Bosni i Hercegovini. Meni se ta vožnja baš odužila jer nisam mogla spavati skoro do zore. Srećom imala sam laptop pa sam mogla piskarati u nedogled, a kasnije sam pregledala film koji mi je moj dragi stavio na laptop. Znate koji? Pet Semetery, baziran na knjizi Stephena Kinga! E to već nije nešto što bih ja odabrala za putovanje, ali kroz Srbiju nismo imali internet i nisam imala nekog izbora.

Ipak, drago mi je što sam ga pregledala jer je na kraju umjesto horora postao prava komedija. Nažalost, nisam imala mobitel pri ruci jer sam ga punila kod šofera, a htjela sam vam uslikati čarobne boje svitanja nad zelenim krajolikom Srbije. Tada sam zaspala i probudila se tek na izlazu iz Užica. Granice smo vrlo brzo prošli, nismo ni izlazili iz autobusa.

U 8:00 smo u Višegradu, ljepotica Drina nas vodi do Mosta Mehmeda-paše Sokolovića. Vjerovali ili ne, još uvijek nisam prošetala ovim krajem naše lijepe domovine! Napravili smo pauzu u lijepom restoranu Almi, divno osoblje nam je dozvolilo korištenje toaleta i utičnica, a kako sam vidjela prave i ukusna jela i pravu bosansku kahvu.

U 9:15 smo u Rogatici, a za malo duže od sat vremena smo ugledali Sarajevsku Vijećnicu, pa Baščaršiju, pa Vječnu vatru…srce puno Sarajeva, sreća najveća, konačno smo doma! Na glavnu autobusku stanicu stižemo u 10:29, a ja se osjećam kao nisam putovala 18 sati u autobusu. Možda što sam došla kući, a možda što to uopće nije neki bauk. Naprotiv, bilo je vrlo zanimljivo vidjeti sve te krajolike i osjetiti put i udaljenost. Povratak za Istanbul je prošao slično s tim da sam ovaj put morala reći doviđenja svojim gradovima za ovu 2019. godinu i poželjeti da se što prije vidimo. Ah da, također sam izbrojala sve tunele do Višegrada, ima ih 39, ispravite me ako griješim!

Na kraju mogu reći da sam veoma zadovoljna putovanjem autobusom i mogu ga preporučiti svima. Nemojte zaboraviti ponijeti hranu za puta, jastučić i dekicu za udobnije putovanje i možda nešto za čitanje da vam put brže prođe. Hvala vam što ste čitale ovaj tekst, obavezno ga podijelite s prijateljima i prijateljicama i nastavite pratiti me na društvenim mrežama.

Voli vas vaša Allmasy!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *